Nematerijalna baština Međimurja, nematerijalno kulturno dobro Hrvatske

Za razliku od ostalih krajeva Europe, gdje su čipku izrađivale žene viših staleža koje bi imale vrijeme i resurse za izradu, u Svetoj Mariji posebnost pri izradi čipke je ta da su ju izrađivale seljanke. Za njih je to bio način popunjavanja kućnog budžeta, a vrhunski izrađene detalje od čipke žene bi odlazile mijenjati za robu ili novac u obližnja sela ili pak preko Drave. Mlade djevojke učile su čipkanje od svojih baka i mama, a prije nego što su se udale, prodajom čipke i zaradom osigurale bi si miraz. Čipka izrađena od konca, pomoću batića i pribadača, koristila se uglavnom u narodnoj nošnji, i to za ženska oglavlja, odnosno „poculice“ koju su si mogle priuštiti bogatije Međimurke.

Izradu čipke od konca u Svetoj Mariji ponovno je oživjela Nada Mance, a danas u Svetoj Mariji njezine nekadašnje učenice dalje nastavljaju tradiciju izrade svetomarske čipke. Zanimljivo je to što za svetomarsku čipku ne postoji uzorak prema kojem se izrađuje motiv, a tu je i korištenje neprekinute niti – sav potreban konac odmah se namata na batiće. Za rad su potrebna najmanje dva para batića, a najkompliciraniji motivi iziskuju čak 38 parova batića.