Međimurska popevka, izraz međimurske tradicije, obilježava sjevernu Hrvatsku. Pjeva se u ruralnim okruženjima na raznim svečanostima poput svadbi, krštenja i blagdana te seže sve do 16. stoljeća. UNESCO ju je 2018. zaštitio kao nematerijalnu svjetsku kulturnu baštinu.
Ova pjesma, često izvedena a capella ili uz tradicionalni međimurski ples, obično se izvodi pentatonskom ljestvicom i često je emotivno interpretirana. Starije verzije imaju jednostavniju melodiju i mitološku tematiku, dok su novije više povezane s stvarnim događajima. Tekstualno, naglasak je na lirici, dotičući ljubav, zavičaj, običaje i druge teme.
Povijesno, prate je stoljetni tekstovi i razvoj glazbenih instrumenata, poput tamburica i cimbula. Iako se danas manje izvodi, zadržava se kao važan dio kulturnih događanja u Međimurju i diljem Hrvatske, definirajući identitet ovog kraja. Izvođači poput Elizabete Toplek i skladatelji poput Vinka Žganca bili su ključni su čuvari i istraživači ove bogate glazbene tradicije.